Samoprocijenjene kompetencije studenata učiteljskog studija za rad s djecom s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama

U nastavku ću ukratko opisati temu članka "Samoprocijenjene kompetencije studenata učiteljskog studija za rad s djecom s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama" čiji su autori Darko Lončarić, Sanja Skočić Mihić i Marta Kolombo. Rad je objavljen u studenom 2013. godine.

Isti sam izabrala iz razloga što me i samu zanima jesam li dovoljno kompetentna za rad s učenicima posebnih odgojno-obrazovnih potreba, te koliko zapravo znam o uključenosti istih u redovni obrazovni sustav.

Prije svega valja naglasiti kako se danas u redoviti nastavni program uključuje sve više djece s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama, te kako je veoma važna educiranost, spremnost i kompetentnost učitelja. Nadalje, naš obrazovni sustav je inkluzivan što znači da su učenici s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama uključeni u redovne razrede te je u radu s istima potrebno posjedovati kompetencije kao što su profesionalna znanja, vještine, osobine i stavovi pojedinaca. Za nas studente, važno je znati s čime ćemo se susretati, te nas je važno upoznavati s različitim slučajevima. Upravo na kolegiju Inkluzivni odgoj i obrazovanje, imala sam se prilike susresti s različitim učenicima s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama te sam posjetila Centar za autizam, Centar Slava Raškaj, Centar za odgoj i obrazovanje, te škole koje provode inkluziju, kao što su Osnovna škola Gornja Vežica i Pećine. Samim time, uvidjela sam metode rada i nastavne oblike rada koje provode učitelji, te djelatnici. Međutim, sami studijski programi ne osposobljavaju studente dovoljno za realizaciju inkluzije.

U provedenom istraživanju sudjelovalo je 302 studenata Učiteljskog fakulteta u Rijeci i odsjeka u Gospiću. 94 % ispitanih je ženskog spola, a od ispitanih 83 % studenata nije imalo prilike volontirati te se susresti s radom s djecom s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama. Rezultati pokazuju kako se većina studenata smatra spremnima u primjeni različitih prilagodbi kao što su organizacija učionice, osiguravanje prostora, korištenje različitih materijala. Nadalje, rezultati ukazuju i na to kako se studenti osjećaju nesigurno za rad s učenicima posebnih odgojno-obrazovnih potreba, te nisu sigurni koliko potrebnog napora i truda treba uložiti u rad s istima. Isto tako, studente su nesigurni u pripremi vršnjaka na prihvaćanje učenika s posebnim potrebama. Također, neke opisane varijable ukazuju na entuzijazam pri radu s učenicima s potrebama, kao i spremnost.

Za zaključak, važno je istaknuti kako provedeni rezultati pokazuju da će studenti Učiteljskog fakulteta u Rijeci biti više kompetentniji za rad s djecom s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama, od studenata u Gospiću. Razlog tome je nedostatak praktičnosti iskustvenog učenja. Međutim i jedna i druga skupina studenata procjenila je podjednaku razinu kognitivnih kompetencija i emocionalne nesigurnosti za rad u inkluzivnoj nastavi. Rezultati ovog istraživanja jasno potvrđuju značaj koji edukacija, a osobito praktična iskustva u radu s djecom s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama imaju u razvoju kompetencija studenata za rad u inkluzivnoj nastavi. Studijski programi za učitelje trebaju osigurati stjecanje kompetencija za inkluzivnu nastavu na diplomskoj razini. S obzirom na dobivene rezultate trebalo bi te sadržaje proširiti na barem dva obvezna kolegija i rasporediti ih ravnomjerno tijekom petogodišnjeg studija. Valja naglasiti kako je za rad s učenicima s posebnim potrebama, važno cjeloživotno usavršavanje, važno je biti hrabar i spreman na rad s istima, te je isto tako važno isticati njihove jake strane, pozitivu, uključivati ih u sve aktivnosti i pružiti im jednostavan i zabavan školski program.

Link na članak: http://hrcak.srce.hr/138849

Pitanja za raspravu:

1. Smatrate li da fakulteti pružaju dovoljno edukacije o radu s učenicima s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama?

2. Smatrate li da ćete Vi biti nakon petogodišnjeg studija kompetentni za rad s učenicima s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama?

3. Jeste li se susretali s takvim učenicima i kakva su Vaša iskustva?

Stanje, problemi i potrebe rada s darovitim učenicima u osnovnim školama u Republici Hrvatskoj

Pozdrav!

U nastavku ću napisati kratki osvrt na članak "Stanje, problemi i potrebe rada s darovitim učenicima u osnovnim školama u Republici Hrvatskoj" autorica Anele Nikčević-Milković, Ane Jerković i Maje Rukavine objavljen u travnju 2016. godine.

Odabrala sam ovu temu iz razloga što smatram kako se jako malo govori o stvarnom stanju i problemima s kojima se susreću učitelji u radu s darovitim učenicima. Ovim osvrtom pokušat ću Vas osvijestiti na pojam darovitosti u školama.

Darovitost je pojam koji se koristi kod učenika koji posjeduju drugačiji način i kvalitetu mišljenja, pamte brže, kreativni su, ponekad im je socijalna prilagodljivost teže razvijena, ističu se u umjetničkom području, u sportskim aktivnostima te postižu iznadprosječne rezultate u nekom području, odnosno aktivnostima kojima se bave. Najvažnije pitanje je zapravo, kako prepoznati darovitog učenika predškolskog ili školskog uzrasta te kojim metodama i oblicima rada ga poticati na rad kojim će se isticati njegova darovitost?

Takvo dijete prepoznat će se po iznadprosječnoj moći rasuđivanja, shvaćanju i stjecanju apstraktnih predodžbi, shvaćanju značenja, uviđanju veza i odnosa, iskazivanju velike intelektualne znatiželje, brzom i lakom učenju. Zatim darovito dijete ima širok raspon interesa i pozornosti koji mu omogućuje koncentriranje i ustrajavanje u rješavanju problema i zadovoljenju svojih interesa, ima kvantitativno i kvalitativno bogatiji rječnik od većine vršnjaka, ima sposobnost učinkovitoga samostalnog rada, očituje istančanu moć zapažanja, rano nauči čitati. 

Pilikom poticanja darovite djece trebalo bi im se osigurati ono što najbolje odgovara njihovom stupnju razvoja, specifičnim potrebama i interesima, potencijalima i sposobnostima. Neki od mogućih pristupa u radu s darovitim učenicima bili bi prilagođeni programi različite težine, izborni predmeti, projektni radovi i slično.

U hrvatskim se školama u radu s darovitim učenicima primjenjuje obogaćivanje programa (programi su teži, širi, produbljeni, napredniji), uključivanje darovite i talentirane djece u različite izvannastave i izvanškolske aktivnosti (glazbene škole, sportski klubovi i sl.), akceleracija (ubrzanje) programa ili preskakanje razreda i izdvajanje (posebne škole ili posebni razredi, grupiranje prema vrstama sposobnosti ili prema školskim predmetima, specijalizacija kroz izborne predmete, ljetne škole).


Istraživanje provedeno u ovom radu potaknuto je činjenicom da je vrlo malo raspoloživih podataka mjerodavnih institucija o stanju i potrebama u radu s darovitim učenicima u hrvatskim osnovnim školama te da su postojeći podatci nezadovoljavajući. O tome koje metode koriste, kako se snalaze, koje oblike rada provode u nastavi, ispitano je 378 učitelja i nastavnika na području RH. Neki od učitelja najčešće primjenjuju posebne metode i oblike rada s darovitim učenicima, potiču i usmjeravaju talente, a najmanje sudjeluju u identifikaciji. Isto tako, predmetni učitelji više pažnje posvećuju darovitosti, od učitelja razredne nastave, te rijetko koji učitelj sudjeluje u identifikaciji kao što je ranije navedeno. S druge strane, ima učitelja koji zaista skrbe o darovitim učenicima te pridodaju posebnu pažnju. Zanimljiv podatak je kako se razlikuje poticanje darovitosti u školama primjerice u južnoj regiji Hrvatske, te u sjevernoj. Zar ne bi školski sustav trebao biti takav da u svim školama RH daroviti dobivaju jednaku posvećenost?

Zaključak ovog istraživanja bio bi kako se u Republici Hrvatskoj zapravo ne posvećuje dovoljno pažnje na darovite učenike, ne koristi se dovoljno kvalitetnih metoda kojim bi se daroviti isticali. Svakako bi trebalo kreirati program za darovite učenike, stipendirati ih i slično. Jednog dana možda će upravo takvi učenici, s iznimnim sposobnostima u pojedinom području, pridonijeti boljoj budućnosti.

Spomenula bih i potaknula sve Vas koji čitate, da pogledate film Gifted (2017). U filmu je riječ o djevojčici Mary koja kreće u prvi razred osnovne škole, iznimno je darovitam posebice se ističe u području matematike te prije samog početka nastave, ona ni ne želi krenuti, a nakon što krene, počne joj biti dosadno. Živi s ujakom koji se kasnije na sudu bori za skrbništvo nad Mary protiv njene bake, ondosno njegove majke. Mene se film veoma dojmio, nebih htjela reći ishod istog, već ga sami pogledajte.

Link na izvorni članak: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=261827
Link za one koji žele pogledati film: http://www.imdb.com/title/tt4481414/

Pitanja za raspravu:
1. Koje biste vi metode koristili u radu s darovitim učenicima?
2. Smatrate li kako u Republici Hrvatskoj pažnja nije dovoljna usmjerena na darovite učenike?
3. Poznajete li darovito dijete te jeste li se ikad susretali s istim?